08.03.2017.

neki dan sam sa S razgovarala o činjenici da sam prvi put (istovremeno) bila u vezi i bila (bar malo) sretna. u par navrata je spomenula kako me nikad ranije nije vidjela onakvu, kako sam joj bila preslatka dok bih govorila o njemu.
stvar je u tome što sam bila zadovoljna time što neko brine o meni, što razgovara sa mnom koliko ja to želim, što sam s nekim ko uzvraća pažnju. tek mi je sad jasno da ništa od toga nije kako se činilo.
prvo, nije normalno da se neko promijeni preko noći i postane manipulativni, opsesivni, posesivni gad. niti je kad bilo normalno, niti će biti. 'ajmo dalje. drugo, ljubomora je jebena stvar. nesigurnost još jebenija; dosada je u rangu s njom. treća stvar je sebičluk i kompleks više vrijednosti.
kad se sve to sabere i u obzir uzme činjenica da nekome samovanje u kući i odbijanje da izađe provjetriti mozak taj isti mozak izjedaju, stvarno mi nije jasno kako sam pristala pojesti govno i preći preko očitih znakova da dosta toga nije uredu.
dakako, sebe više ne želim kriviti - upravo zbog toga što sam u neka doba presjekla i to odjebala - ali ne pomaže pri pomisli da vjerovatno nikada neću naći nekoga ko me neće maltretirati fizički, psihički ili na bilo koji drugi način.


Stariji postovi




  • profil

  • nini, 27061995, infp.
    gledam: 역도요정 김복주
    čitam: даровете на смъртта